Ribe

 Babuška, srebrni karas (Carassius auratus gibelio)

Babuška, odnosno srebrni karas jedna je od dvije podvrste zlatnog karasa (Carassius auratus). Njeno tijelo je prekriveno ljuskama koje lako otpadaju. Na kraju usne šupljine nalazi se jedan red ždrijelnih zuba.
Prosječno u dužinu naraste do 30 cm, a teži do 1 kg. Iznimno su uhvaćeni primjerci dužine 50 cm i tjelesne mase 2 kg. Životni vijek babuške je do 8 godina, (srednjevječne ribe) Ovoj vrsti za život najviše odgovaraju donji srednji tokovi većih rijeka, toplije akumulacije i ribnjaci s toplom vodom. Dobro podnosi relativno visoka organska onečišćenja, visoke temperature i nisku koncentraciju otopljenog kisika u vodi. Živi u jatima. Izuzetno dobre prilagodbe za život u našim vodama omogućavaju joj brzo ovladavanje staništem i zauzimanje životnog prostora. Zbog toga se u našim vodama ponaša kao invazivna vrsta te potiskuje druge autohtone (domaće) vrste riba.
Babuška je svežder (omnivora). Hrani se faunom dna (zoobentosom), kukcima, talogom (detritusom), sjemenkama i dijelovima biljaka.
U populacijama naših voda prevladavaju ženke koje su triploidne (mutantske). One se razmnožavaju ginogenetski (način nepotpune oplodnje gdje spermatozoidi samo aktiviraju jajnu stanicu na dijeljenje, ali nema spajanja i sjedinjavanja jezgara jajne i sjemene stanice). Njihovu položenu ikru aktivira mliječ drugih vrsta riba kao što su šaran, karas, linjak, deverika, bodorka, klen. Na taj način ne nastaju bastardi (križanci između različitih vrsta), već opet triploidne ženke koje su plodne. Babuška se mrijesti u svibnju i lipnju pri temperaturi vode 16 do 18 oC. Jedinke ove vrste sazrijevaju u prvoj i drugoj godini života. Ženke polažu ikru dva do tri puta u sezoni mrijesta i to u razmaku od 10 do 20 dana. Babuška ikru polaže na biljke (fitofilna vrsta), a povremeno ikru polaže na bilo koju podlogu (indiferentna vrsta). Apsolutna plodnost ženki varira od 10.000 do 100.000 jajašaca.

Rasprostranjenost

Babuška se u našim krajevima prodaje kao konzumna riba, ali po niskoj tržišnoj vrijednosti u odnosu na ostale vrste. Ova vrsta ribe se ne uzgaja u ribnjačarstvu, već na tržište dolazi isključivo kao ulovljena u prirodi.
U Republici Hrvatskoj ne postoji zakonska zaštita babuške. Ona je u našim vodama invazivna vrsta i upravo je to razlog što u Kopačkom ritu izlovne kvote u tradicionalnom i rekreativnom ribolovu ne ograničavaju količinu ulovljene babuške.

 Štuka (Esox lucius)

Tijelo štuke je karakterističnog torpednog oblika. Također su karakteristično raspoređene leđna i podrepna peraja i to u stražnjem dijelu tijela, blizu repnoj. Ovakav raspored peraja je štukama važan jer im omogućava snažno početno ubrzanje pri kojem napadaju plijen. Na donjoj čeljusti nalaze se veliki oštri zubi raspoređeni u više nizova. Zubi su na gornjoj čeljusti sitniji i gušće raspoređeni. Osim na čeljustima, zubi se nalaze i u usnoj šupljini pa čak i na kostima škržnih lukova. Sveukupno, štuka ima oko 700 zuba. Ima velike oči i oštar vid. Tijelo joj je pokriveno ljuskama.
U dužinu naraste do 150 cm, a prosječna tjelesna masa joj je oko 24 kg. Najveći ulovljeni primjerak imao je 65 kg. Životni vijek štuke je oko 25 godina (dugovječne ribe).
Živi u mirnim sporotekućim ili stajaćim vodama bogatim vodenom vegetacijom. Štuka se pri lovu orijentira oštrim vidom, a plijen lovi strjelovitim napadom iz zasjede. Najaktivnija je u jesen, tijekom cijelog dana. U ljeto je njena aktivnost najveća u rano jutro i predvečer. Ponekad lovi i zimi u vrijeme sunčanih perioda. Zbog toga što podnosi velike promjene temperature vode, zagađenja te niske količine otopljenog kisika u vodi, štuka pripada među najprilagodljivije vrste slatkovodnih riba. Štuka je mesožder (carnivora) i tipični grabežljivac. Mlađ se hrani zooplanktonom i zoobentosom (životinje sa dna), a druge ribe počne loviti već kada dosegne dužinu od 5 cm. Lovi gotovo sve vrste riba koje se ne drže dna. Kod ove vrste ribe među primjercima iste veličine zapažen je kanibalizam. Zbog svog predatorskog statusa u hranidbenom lancu, održava prirodnu ravnotežu u vodama kontrolirajući brojnost vrsta kao što su uklija, deverika, babuška i druge.
Mrijesti se već u prvim proljetnim mjesecima pri temperaturi vode 7 do 9 oC. Jaja polaže na poplavnim i protočnim mjestima u stupcu vode, na terenima koji su obrasli travom. Jedna jedinka se mrijesti jedanput u sezoni (jednokratno). U našim krajevima mužjaci spolno sazrijevaju već u prvoj godini, a ženke u drugoj ili trećoj godini života. Apsolutna plodnost ženki varira od 8.000 do 120.000 jajašaca.

Rasprostranjenost

Štuka je vrijedna konzumna riba. U našim krajevima se tradicionalno uzgaja kao sporedna vrsta u šaranskim ribnjacima. Njena tržišna vrijednost je velika te je stoga dobrodošla kao ulov tradicionalnih i gospodarskih ribara. Također je vrlo popularna i u rekreativnom ribolovu, jer zbog svoje agresije i proždrljivosti sama postaje lak plijen za ribolovce.
U Republici Hrvatskoj štuka nije zaštićena vrsta, ali su njene izlovne kvote u tradicionalnom i rekreativnom ribolovu ograničene.

 Riječni šaran (Cyprinus carpio L.)

Šaran je ekonomski najvažnija slatkovodna riba u Europi. Izvorna divlja vrsta (iz regije oko Crnog mora, Azovskog mora, Kaspijskog mora i Aralskog mora) ima produženi, fuzijski oblik i uvijek je prekriven ljuskama po cijelom tijelu. Četiri mesnate mrene su pripojene na ustima. Leđna peraja je jako dugačka, a cikloidne ljuske koje su po cijelom tijelu relativno su velike i čvrsto ugrađene u kožu. Bočna linija prelazi cijelu dužinu tijela. Riječni šaran ima tamna (ponekad vrlo tamna) zelenkasto smeđa ili sivkasto zelena leđa, svjetlije, više blijede maslinasto zelene bočne strane sa zlatnim sjajem i žućkasto bijeli ili kremasto bijeli trbuh. Neparne peraje su sivkasto plave, dok su parne peraje crvenkaste; analna i leđna peraja je također ponekad crvenkasta. Riječni šaran je snažna riba do jednog metra ili više, a teži 20 kg (rijetko preko 30 kg). U prvoj godini raste vrlo brzo, a u kasnijim godinama njegova težina je manja nego u običnog šarana. Riječni šaran je spolno zrela u trećoj ili četvrtoj godini - mužjaci obično godinu dana ranije nego ženke. Mrijesti se u svibnju i lipnju, u plitkim vodama sa mnogo vegetacije, na temperaturi vode od oko 15° C. Mrijest im je vrlo glasan i često skaču visoko u zrak. Jajašca su pričvršćena na vodenu vegetaciju, a na temperaturi od 15°C ikre izlegnu u roku pet dana (na 20°C po troje). Tada iznose oko 5 mm i imaju veliku vrećicu žumanjka i posebne žlijezde onemogućavajući im da se drže za biljke. Ostanu prilijepljene između tri i četrnaest dana, ovisno o temperaturi vode dok se žumanjak apsorbira. Kada se ta vrećica žumanjka probavi, otplivaju i počinju se hraniti vrlo sitnim organizmima - prvo najmanje pa veće zooplanktone; dok narastu do 2 cm, počnu jesti životinje sa dna vode. Količina hrane koju uzimaju uvelike ovisi o temperaturi vode; u jesen šaran prestane jesti, povuče se u dublje dijelove vode i postane neaktivan. Riječni šaran živi u dubokim mirnim vodama i stajaćicama; živi u riječnom toku i ustajalim vodama, rukavcima i bazenima. Posjećuju i dublje dijelove a ostanu blizu svog ognjišta gdje traže hranu u mulju; njihova ishrana se sastoji od velikih vodenih ličinki insekata, mekušaca, ljusaka, crva itd. iako su im biljke također vrlo važne. Riječni šaran ide u lov na hranu većinom uvečer ili noću. Riječni šaran ima veliko ekonomsko značenje samo u sjeveroistočnoj Europi, gdje se lovi sa mrežama i ribičkom alatom.

 Obični som (Silurus glanis L.)

Obični som, jedno od najvećih riba europskih voda, ima dugačko tijelo bez ljuski, veliku glavu i ogromna usta okružena sa 3 para mesnatih mrena-2 dugačke na gornjoj čeljusti i 4 kraće na donjoj čeljusti. Leđna peraja je manja i mekana, sa 3-5 zraka, dok analna peraja je dugačka i proteže se unazad od anusa pa sve dok ne dohvati okruglu stražnju peraju. Rep je dugačak a dio tijela od anusa do kraja stražnje peraje zauzima 3/5 ukupne dužine tijela (prednji dio zauzima samo 2/5). Ima sitne oči, a prednje nozdrve završavaju u obliku kratkih cjevčica. Boje ovise o okolišu; leđa su obično tamno gotovo crna, ponekad sa zelenkastim, plavkastim ili smećkastim nijansama, bočne strane su kremaste boje dok je trbuh išaran tamnim mrljama različitih veličina. Nerijetko nailazimo na crvenooke albino vrste gdje su somovi normalno šarene boje. U europskim vodama ova riba naraste dužine preko 2 metra i teži preko 100 kg. Živi u velikim i dubokim rijekama i osobito voli duboke brane ili nasipe. U Europi se proizvodi istočno prema ribolovnom području Rajne i u sjevernom dijelu sve do Švedske i Finske. Ne obitava u rijekama koje utječu u arktički ocean ili sjeverno-europske rijeke koje se prazne u zapadnom dijelu Mediterana. Ako ima dovoljno hrane, obični som raste vrlo brzo i do svoje 9. godine teži od 12-16 kg; odrasli obični som godišnje prilično brzo raste. Mrijesti se u svibnju i lipnju, pri temperaturi vode od preko 18°C, u plićacima obraslim vodenom vegetacijom. Polaže svoja jajašca u neurednom gnijezdu koje priprema ženka; mužjak tada ih oplodi i čuva sve dok ikre ne izlegnu. Najprije izgledaju kao punoglavci; nemaju mrene i nimalo ne nalikuju na običnog soma prvih 10 dana. Na početku se hrane rakovima i crvima, itd; odrasli somovi se obično hrane drugim ribama (najviše male vrste), ali hvataju i žabe, male sisavce, velike crvenperke i krupatice pa čak i vodene ptice. Ekonomska važnost običnog soma je posebno velika na području Crnog mora. U posljednjih nekoliko godina ova se riba nalazi u šaranskim ribnjacima kao sekundarni grabežljivac.

 Zubati smuđ (Stizostedion lucioperca L.)

Zubati smuđ se uvijek može razlikovati od grgeča po relativno velikom razmaku između stražnjih peraja (kod grgeča je manji razmak) i po produljenom tijelu koje nikad nije strogo savijeno iza glave kao kod grgeča. Najrašireniji europski član ove vrste je zubati smuđ. To je snažna riba dugačka i do 1 m i teži preko 10 kg. Ima sivkasto smeđa ili sivkasto zelena leđa i svijetlo srebrno zelene bočne strane označene sa 8-12 tamnih pruga koje se postepeno pretvaraju u točke. Na stražnjim perajama, između traka, postoje redovi malih crnih točkica; druge peraje su sivkasto žute (prsne peraje su blijedo žute boje). Za vrijeme mrijesta mužjak ima plavi mramorni trbuh, ženka ima čisto bijeli trbuh. U Europi, zubati smuđ se izvozi istočno od Rajne do Baltika, Crnog mora, Azovskog mora i regija uz Kaspijsko more. Izuzev sjeveroistočne Engleske, ne živi u zapadnoj Engleskoj ni na sjevernim europskim poluotocima, pa čak ni u sjevernim dijelovima Skandinavije i bivšem SSSR-u. Zubati smuđ najčešće obitava u dubokim i mirnim vodama. Obično se skriva preko dana i ide u lov navečer i rano ujutro. Izuzetno je osjetljiv u vrijeme nedostatka kisika i kada je voda zagađena. Mrijesti se u travnju i svibnju, u plićacima na temperaturi od preko 6°C. Mužjak pravi grubo gnijezdo na dnu, ne otkrivajući korijene i vodene biljke kako bi ženka mogla svoja jajašca prilijepiti za njih. Mužjak čuva gnijezdo; hladi oplođena jajašca sa svojim perajama kako bi ih zaštitio od mulja i drugih tvari i kako bi im osigurao neprestanu opskrbu kisikom; također čuva ikru jedno kratko vrijeme. Mladi zubati smuđevi se zadržavaju u plićacima. Najprije se hrane planktonima i sitnim insektima, a kad su 3-4 cm dugačke hrane se jajašcima ciprinoidnih riba. Odrasli zubati smuđevi se hrane isključivo drugim ribama. Nikad ne love velike ribe kao što to čine štuke, ali se mogu zadržavati u šaranskim ribnjacima zajedno sa mladim šaranima. U prikladnim ribnjacima, vlasnici pružaju zubatim smuđevima gnijezda od šaša i nakon mrijesta, spakiraju gnijezda u mahovinu i led i otpreme ih, ponekad mnogo dalje.